Ovaj post je osvrt na članak Utjecaj fonta na čitanje osoba s disleksijom iz 2016.godine, autora Matija Čagalj, Paula Kriličić, Tina Perić, Ana Šimir, Mateja Usorac
Članak je dostupan na http://hrcak.srce.hr/161789
Čitanje je iznimno važno u svakodnevnom životu svakog pojedinca jer izravno utječe na akademski uspjeh pa tako i na samo-ostvarenje same osobe. Iz tog razloga osobama sa disleksijom je u samom početku otežana situacija radi njihovih poteškoća, zato smatram da je potrebno posvetiti više vremena načinima na kojim bi se disleksičnim osobama moglo olakšati savladavanje vještine čitanja. Upravo zato je i zanimljiv ovaj članak jer nam daje uvid u moguća rješenja tj. načine na koje bi mogli pomoći takvim osobama, ali također i boljem razumijevanju njihovog problema.
Čitanje je vještina koja većini čitača dolazi prirodno te ne stvara nikakav problem, ali ustvari je vrlo složen proces koji zahtjeva koordinaciju niza aktivnosti. Odvija se tako da osoba skokovito pomiče pogled od jedne do druge točke u tekstu. Točke na kojima se pogled zadržava nazivaju se fiksacijama, a pokreti između tih točaka sakadama. Kada djete koje inače ima uredne kognitivne sposobnosti pokazuje da se unatoč uloženom većem trudu od vršnjaka i dalje bori sa čitanjem pretpostavlja se da ima disleksiju. Disleksija se ne očituje samo u percepciji pisanih simbola već i u procesiranju auditivnih informacija.
Istraživanja su pokazala kako osobe s disleksijom imaju teškoće u prepoznavanju pojedinih slova zbog otežanog usmjeravanja pažnje na bitne karakteristike. Takve osobe ne mogu zanemariti beznačajne podražaje te zato dolazi do sporije obrade informacija. Za primjer takve vizualne smetnje mogu se uzeti neke karakteristike fontova poput razmaka, veličina slova, dodatne linije, visina slova od početka do središnje linije te međusobno razlikovanje slova. Kako bi se olakšalo čitanje ljudima s disleksijom osmišljeni su fontovi koji na neki način bolje ističu razlike među slovima. Primjer takvog fonta je Dyslexie.
Autori teksta upravo
su taj font koristili u svojem istraživanju. Na uzorku od 8 odraslih ljudi s
disleksijom prosječne dobi 21,6 godina provedeno je istraživanje na koji način
tri različita fonta utječu na brzinu čitanja, te na njihov subjektivni dojam,
tj. koliko im je ugodno bilo čitati tekst s pojedinim fontom. Osim Dyslexie
korišteni su još i vrlo uobičajeni Times New Roman te Arial ali u nakošenom (italic) stilu koji se pretpostavlja da
disleksičnim osobama stvara velike poteškoće u čitanju. Istraživanje je
provedeno uz pomoć eye-tracking uređaja dok se subjektivni dio proveo
upitnikom.
Rezultati mjereni uređajem
su bili gotovo podjednaki unatoč pretpostavki da će font prilagođen osobama s
disleksijom postići bolje rezultate. Također ispitanici su u upitniku
subjektivnoga doživljaja fonta ocijenili Times New Roman i Dyslexie podjednako.
Smatra se da su ispitanici zbog učestalosti pojavljivanja i navike čitanja
Times New Romana ocijenili ga kao ugodnim za čitanje dok su se s druge strane
prvi put susreli s prilagođenim fontom Dyslexie. Iz toga se da zaključiti da
vizualne karakteristike Dyslexiea doista pozitivno utječu na smanjeno umaranje
pri čitanju osoba s disleksijom. Kada bi se dala mogućnost ispitanicima na
prilagodbu na novi font možda bi postigao mnogo bolje rezultate. Jedna od
zanimljivosti koje je istraživanje pokazalo je da iako su ispitanici potvrdili da
preferiraju Dyslexie nebi ga koristili u svakodnevnom životu zbog straha od
neprihvačanja profesora i kolega.
Na kraju zaključujem kako bi svaki učitelj morao raspolagati znanjem, kako prepoznati disleksiju kod djece - te ono možda još bitnije, kako im pomoći? Vjerujem da uz potrebnu pomoć ti učenici mogu napredovati jednakom brzinom kao i svoji vršnjaci, tj. može im se pomoći da se bolje uklope u društvo,da okolina ne gleda na njihov problem kao nešto strašno, kako se i u njima samima ne bi stvorio osjećaj manje vrijednosti.
Na kraju zaključujem kako bi svaki učitelj morao raspolagati znanjem, kako prepoznati disleksiju kod djece - te ono možda još bitnije, kako im pomoći? Vjerujem da uz potrebnu pomoć ti učenici mogu napredovati jednakom brzinom kao i svoji vršnjaci, tj. može im se pomoći da se bolje uklope u društvo,da okolina ne gleda na njihov problem kao nešto strašno, kako se i u njima samima ne bi stvorio osjećaj manje vrijednosti.
To nas dovodi do pitanja koliko je disleksija
prihvaćena u našem društvu te razumijemo li mi probleme koje osobe s
disleksijom prolaze?
Koliko ste vi sami upoznati s tom problematikom te smatra
te li da bi možda prilagođene fontove trebali uvesti u školskim udžbenicima?
Reference: Čagalj M., Kriličić P., Perić T., Šimir A. i Usorac M. (2016). Utjecaj fonta za čitanje osoba s disleksijom, Logopedija Vol. 6 No. 1, 1-5
:
Reference: Čagalj M., Kriličić P., Perić T., Šimir A. i Usorac M. (2016). Utjecaj fonta za čitanje osoba s disleksijom, Logopedija Vol. 6 No. 1, 1-5
:
Mislim da naše društvo nije uvelike upoznato s disleksijom. također mislim da se problemi ne razumiju te da se u osnovnoj školi disleksija ne prepoznaje kao problem, već kao nesposobnost u učenju što najčešće rezultira lošom ocjenom te dovodi do niskog samopouzdanja djeteta koje ima disleksiju. Učitelj bi trebao malo više vremena odvojiti te pomoći tom djetetu kako bi mogao pratiti nastavni proces bez većih poteškoća.
OdgovoriIzbrišiU potpunosti se slazem, smatram da u vecini slucajeva ucitelji napadaju dijete da se ono ne trudi ne shvacajuci zapravo da mu to predstavlja problem. Smatram da bi se ucitelji definitivno trebali educirati o ovom ali i slicnim problemima
IzbrišiSlažem se s kolegicom gore. Naše društvo nije upoznato sa disleksijom i problemima koje ona stvara... Učitelji većinom napadaju djecu da se ne trude dovoljno, umjesto da se usredotoče na to da ta djeca trebaju pomoć...
OdgovoriIzbrišiDisleksija jest problem kojega treba ozbiljno shvatit i treba prilagodit materijal u slucaju da postoje takvi studenti, ali i općenito smatram da treba postojati neki prilagođeni font koji će olakšat učenicima čitanje tekstova.
OdgovoriIzbrišiDiskleksija se u našem školstvu nažalost ne shvaća ozbiljno koliko bi trebala. Često se za djecu s disleksijom kaže "Mah, on ne zna čitati." i ljudi ne uviđaju koliki je u stvari to problem, te da to nije pod utjecajem učenika i njegovog nemara. Osobno smatram da bi nastavnici trebali provoditi dodatne vježbe čitanja s osobama s disleksijom. Naravno i font utječe na čitanje i o njemu ovisi hoće li djeca s lakoćom čitati ili ne. Smatram da postoje određeni fontovi koji se koriste kako bi djeca lakše čitala i razumijela ono što čitaju.
OdgovoriIzbrišiIskreno tek sam na faksu upoznala nekog tko ima disleksiju, odnosno imao disleksiju. Prije toga se nisam susrela sa osobom koja ima disleksiju ali definitivno me zanima više o toj temi.
OdgovoriIzbrišiOtkad je moj brat krenuo u osnovnu skolu ja sumnjam da on ima disleksiju. Ali nitko me ne shvaca ozbiljno. U skoli su njegov uzasan rukopis, izostavljanje slova, neurednost biljeznica, tesko citanje pripisali tome sto je on deckic i za njega je to normalno. Sada je zavrsio osmi razred i nitko ga nikad nije testirao na disleksiju, a pokazuje ciste znakove toga. Mislim da je to dokaz koliko je disleksija ozbiljno shvacena...
OdgovoriIzbrišiTakoder imam isto osobno iskustvo iz osnovne skole gdje se moj rukopis, lose citanje i jako tesko ucenje stranih jezika pripisivalo nedovoljnom trudu te sam za disleksiju saznala slucajno tek pred kraj srednje skole kada je vec ionako bilo prekasno da bi se nesto puno promjenilo posto sam sama nasla nacine da se prilagodim i pokusam uskladit s vrsnjacima. Preporucam ti da se informiras o mogucnostima testiranja na disleksiju. Mozda nece rjesit problem, ali ce ti brat bar znati da nije lijen niti glup vec da mu je teze nego ostalima. Sretno :)
IzbrišiDisleksija je ozbiljan problem kojem se najcesce u skolama ne pridodaje veliki znacaj te se ucenicima koji je imaju ne pomaze a nerijetko i dozivljavaju neugodnosti je ucitelji smatraju da se ucenik ne trudi dovoljno i na taj nacin ga vec u pocetku obeshrabruju. Osobno sam upoznat s tim problemom jer imam disleksiju te sam ugodno iznenaden da postoji font koji je prilagoden ljudima s disleksijom. Svakako smatram da bi se trebalo ucenicima s disleksijom trebalo omoguciti drugaciji font ako im on pomaze u laksem citanju a time i savladavanju gradiva.
OdgovoriIzbrišiJa sam imala problema s disleksijom pa razumijem kako je to, ali većina ljudi ne razumije, pa često ismijava osobe s disleksijom. Smatram da bi se trebale neke stvari prilagoditi djeci s disleksijom, te im se posvetit posebno vrijeme za pomoć.
OdgovoriIzbrišiSlazem se s prijasnjim komentarima da se disleksija u skolama uzima olako te se pripisuje lijenosti ucenika. Smatram da kada bi se ucitelji vise obrazovali u tom polju da bi se disleksija primjetila kod puno vise ucenika te oni nebi morali prolaziti cijeli proces obrazovanja pod pretpostavkom da su manje pametni ili lijeni vec bi im se moglo pomoci u savladavanju problema kojeg imaju. Slazem se s Matejom da bi se ucenicima s disleksijom trebale omoguciti knjige s prilagodenim fontom ukoliko im to pomaze.
OdgovoriIzbrišiMene je recimo iznenadilo ponašanje jedne profesorice na fakultetu na kojem sam bila prije nego što sam došla na Učiteljski. Kolegica koja je tada studirala samnom je disleksična, ali nije voljela govoriti ljudima da je disleksična upravo zato da ju ne bi drugačije gledali, podcjenjivali ili joj izlazili u susret da cura se htjela pokazati i dokazati. Jednom prilikom joj je profesorica došla i direktno rekla da smatra kako bi se kolegica trebala prebaciti na drugi smjer jer taj očito nije za nju, jer joj ocjene valjda nisu bile prema njezinim nekim standardima. Ta cura je to i napravila, i završila nešto drugo sa dobrim ocjenama bez da je itko znao da je disleksična.
OdgovoriIzbrišiSam pristup nastavnika i profesora može ili demotivirati ili motivirati takve učenike da bez obzira na poteškoću postignu ono što žele.