Čega smo se bojali kada smo bili djeca? Važnost iskustava budućih odgajatelja za njihov rad s djecom

Aspekt odgojno-obrazovnog rada kojemu bi se neupitno trebala posvetiti posebna pažnja, osobito kada je riječ o odgajateljima djece rane i predškolske dobi, jest upravo ličnost odgojno-obrazovnog djelatnika. Naime, osim brojnih teorijskih postavki koje potvrđuju da kvalitetu odgoja određuju različita psihološka i pedagoška znanja odgajatelja, ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da odgajatelj na dijete djeluje čitavom svojom osobom, dakle ne samo onim što zna, nego i onim što jest, što podrazumijeva strukturu ličnosti odgajatelja, njegov životni stil, preferencije, stavove i vrijednosti koje njeguje i cijeni. Iz toga proizlazi zaključak da djetetu za zdrav i pravilan rast i razvoj treba druženje s kvalitetnom odraslom osobom, a to odgajatelj može postati osvještavanjem svojih vrlina i mana. Tim povodom autorice S. T. Vorkapić i I. Knapić su provele istraživanje na temu strahova iz djetinjstva kod budućih odgajatelja.

U kontekstu strahova i anksioznosti nameće se logičan zaključak da odgajatelj, kao osoba koja je u svakodnevnom intenzivnom kontaktu s djecom rane i predškolske dobi, mora biti emocionalno stabilna osoba koja je eventualne malobrojne strahove iz djetinjstva uspješno prevladala i čija ličnost u sebi ne krije tragove anksioznih poremećaja. Upravo stoga odgajatelj mora u središtu svog odgojno-obrazovnog djelovanja imati dijete, njegove potrebe i interese, kao i cjelovit razvoj svakog djeteta, a to neće biti u mogućnosti ukoliko je zaokupljen vlastitom nesigurnošću i strahovima.

Najjednostavnija definicija straha jest ona prema kojoj strah predstavlja neugodan osjećaj koji se javlja u pojedincu u trenutku suočavanja s nekim vanjskim objektom (živa osoba, životinja, situacija, zvuk, miris) ili unutarnjim sadržajem (strašne osobe, duhovi, čudovišta, opasne ili potencijalno opasne situacije) koji osoba u sebi stvori.  Nadalje, strah možemo definirati i kao normalnu reakciju na prijetnju iz okoline, a razlikuje se od anksioznosti u interpretaciji prijetnje kao neposredne te prema prirodi fiziološkog uzbuđenja kao alarmne reakcije.  Razlog „prerastanja“ strahova leži u kognitivnim sposobnostima koje se povećavaju sukladno dobi djeteta, odnosno djeca postupno uče razumjeti razliku između prave opasnosti i onoga što ne može nanijeti ozbiljnu štetu, te kako se zaštititi.

Prema klasifikaciji strahova djece rane i predškolske dobi, razlikuju se sljedeće vrste strahova:

a) Urođeni (separacijski strah, strah od nepoznatih osoba, strah od iznenadnih i jakih zvukova)

b) Socijalizacijski ( strah od gubitka, napuštenosti i odvajanja, koji možemo povezati sa strahom od gubitka ljubavi)

c) Naučeni strahovi (strah od životinja, strah od liječnika, strah od pljačkaša, otmičara i lopova, strah od vremenskih nepogoda, strah od imaginarnih bića, a prisutni su i noćni strahovi i more)

d) Egzistencijalni strahovi (strah od bolesti i nesreća i strah od nasilja koji u svojoj podlozi ima negativno iskustvo u neposrednom okruženju)

Na temu strahova iz djetinjstva provedeno je istraživanje nad 86 studenata Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja pri Učiteljskom fakultetu u Rijeci. Studenti su bili u dobi od 18 do 29 godina. Istraživanje se provelo tako da su studenti pismeno naznačili na popisu 36 najčešćih predškolskih strahova koje su doživjeli, te su ih nakon toga rangirali po intezitetu. Također dobili su mogućnost nadodati neki strah ukoliko nije bio naveden. Cilj istraživanja bio je utvrditi strahove o kojima su studenti izvjestili, analizirati odnos doživljenih strahova s varijablama dobi i analizirati intezitet strahova o kojima su studenti izvjestili da su ih doživjeli.

Naposljetku, najintenzivniji strah iz predškolskog perioda o kojem su studenti retrospektivno izvijestili jest Strah od pauka, a zatim slijede: Strah od liječnika, zubara, Strah od oluje, grmljavine, munje, Strah od imaginarnih bića (vraga, duhova, čudovišta, vampira, babaroga), Strah od opasnih osoba (otmičara, ubojica, provalnika, zlih ljudi, silovatelja, terorista, pedofila, narkomana i alkoholičara), a na 5. mjestu po rangu nalazi se Strah od mračnih prostora, ulica, biti kod kuće u mraku. O najviše doživljenih strahova u djetinjstvu izvjestili su mlađi studenti za razliku od njihovih starijih kolega koji su izvjestili o nešto manjem broju strahova. Ta pojava se može objasniti činjenicom da je bio malen broj ispitanika te je u tom slučaju taj fenomen zanemariv.

U zaključku s obzirom da je predškolski period iznimno osjetljivo razdoblje u životu svakog djeteta, što ujedno znači i period intenzivnog razvoja različitih sposobnosti na kognitivnom, psihomotornom i afektivnom polju. U svemu tome, vrlo je bitan i sam odgajatelj kao model i uzor, koji svojim vlastitim ponašanjima i reakcijama daje primjer što predstavlja najsnažnije odgojno sredstvo. Kvalitetan i savjestan odgajatelj kontinuirano bi trebao usavršavati svoje profesionalne kompetencije, ali i svoju osobnost neprestano preispitujući i osvještavajući svoju implicitnu pedagogiju, odnosno skriveni kurikulum kojim na djecu svoje odgojno-obrazovne skupine snažno utječe prenoseći im vrijednosti, stavove i ponašanja koje i sam njeguje.

Smatrate li da strahovi iz predškolskog razdoblja utječu na vaš sadašnji život te u kojoj mjeri? Mislite li da su dječji strahovi opravdani? Također, u kojoj mjeri roditelji utječu pozitivno ili negativno na strahove kod svoje djece?