SUOČAVANJE S AKADEMSKIM STRESOM I AKTIVNOSTI U SLOBODNOM VREMENU UČENIKA

Ovaj post je osvrt na članak Suočavanje s akademskim stresom i aktivnosti u slobodnom vremenu učenja iz 2004.godine autora: Ingrid Brdar i Darka Lončarića. 
Članak je dostupan na: 

http://hrcak.srce.hr/16246

Stres je više nego ikad prije, postao svakodnevni dio života većine učenika. Prethodna istraživanja su pokazala porast izloženosti visokoj razini stresa učenika sa 27% 1988. godine, na 50% ispitanika 1999. godine. Stoga je razumljiv interes za razlozima zašto je došlo do porasta stresa, ali možda još bitnije od toga je na koji način se učenici mogu učinkovito nositi sa stresom. Upravo iz tog razloga sam i odabrao ovaj članak, kako bi pobliže prikazao rezultate svima koji su i sami suočeni sa akademskim stresom. Nadam se da će te na kraju ovog posta dobiti bolji uvid u povezanosti slobodnih aktivnosti s tehnikama suočavanja sa stresom.

Za početak kao izvore stresa možemo navesti manjak slobodnog vremena i loše organizirano slobodno vrijeme, prekobrojne obveze, konflikti između raznih socijalnih uloga kao i dosadu. Dosada je značajniji izvor stresa kod mladih jer su oni u konstantnom traženju određene razine stimulacije i aktivnosti. Bitno je za napomenuti da se slobodne aktivnosti odvijaju u vrijeme kada čovjek ne radi (škola, posao…) te su dobrovoljne, intrizično smo motivirani za njih, te zahtijevaju veći stupanj inicijative, organizacije i regulacije aktivnosti. Postoje i dokazi da relaksirajuće aktivnosti značajno utječu na ljudski život te su važan izvor dobrobiti za fizičko pa tako i psihičko zdravlje.
Ovim člankom pokušalo se istražiti povezanost sudjelovanja u slobodnim aktivnostima učenika sa njihovom sposobnošću nošenja sa stresom.

U ispitivanju je sudjelovalo 455 učenika od toga 260 učenika viših razreda osnovne škole, te 195 učenika srednje škole. Podjednako su bila zastupljena oba spola u uzorku i po dobnim skupinama.
Učenici su ispunili dva upitnika: Upitnik o Strategijama suočavanja sa neuspjehom u školi i Upitnik o načinu provođenja slobodnog vremena. Korištena je klaster analiza kako bi se učenici klasificirali na temelju svojih slobodnih aktivnosti.

Dobivena su četiri klastera ili grupe učenika ovisno o načinu provođenja svog slobodnog vremena: 

• Prva grupa obuhvaća učenike koji najviše slobodnog vremena provode u zabavi i relaksaciji. To je najstarija grupa učenika koja ujedno ima i najgori školski uspjeh i najniži rezultat na strategiji rješavanja problema.
• Druga grupa čine učenici koji ne provode većinu slobodnog vremena radeći određene strukturirane aktivnosti. Tu skupinu čine mlađi učenici boljeg školskog uspjeha, ali kada dobiju lošiju ocjenu najmanje traže socijalnu podršku i najmanje se oslanjaju na strategiju zaboravljanja.
• Treću grupu čine učenici koji najviše slobodnog vremena provode u čitanju knjiga i odlascima u kazališta. Ta skupina obuhvaća starije učenike prosječnog školskog uspjeha koji su skloniji traženju socijalne podrške od prijatelja i roditelja. Također ni oni nisu skloni zaboravljanju loše ocjene.
• Četvrta grupa obuhvaća učenike koji su najmanje skloni socijalno nepoželjnim oblicima zabave(kafići,disko,konzumiranje opijata), a najviše slobodnog vremena provode u sportskim aktivnostima. Ta je grupa učenika najmlađa ii ma najbolji školski uspjeh, a u svim strategijama suočavanja sa akademskim stresom ima najviše rezultate.
  

Ove se grupe razlikuju po spolu i dobi. Najmlađi se najviše bave sportskim aktivnostima, a stariji provode najviše vremena u zabavi. Učenice i učenici podjednako vremena provode u zabavnim aktivnostima.  U osnovnoj školi trećina učenika pripada grupi koja se bavi sportskim aktivnostima, dok se taj broj značajno  smanjuje u srednjoj školi oko 9%. Starije adolescente trebalo bi poticati da se više bave sportskim aktivnostima kako bi se smanjio broj učenika koji sudjeluju u nepoželjnoj zabavi( čak polovica učenika srednjih škola).

Pokazalo se da učenici koji većinu vremena provode u kafićima imaju veću mogućnost konzumiranja raznih opijata, dok kod učenika koji se bave nekom slobodnom sportskom aktivnošću je značajno manja. Taj rizik, konzumiranja opijata, se dodatno povećava što su adolescent više izloženi stresnim životnim događajima. Adolescenti koji u djetinjstvu nisu usvojili metode regulacija emocija, najvjerojatnije će pribjeći neprimjerenim eksternalnim načinima regulacije emocija poput pušenja cigareta, alkohola i konzumiranju opijata. Istraživanja navode da se takve neadaptivne strategije manje upotrebljavaju u složnim obiteljima i obiteljima koje znaju izraziti svoje emocije i rješavaju konflikte. . Iako je važna podrška obitelji, pokazalo se da utjecaj vršnjaka više utječe na mogućnost negativnih slobodnih aktivnosti. Također pokazalo se da bi roditelji trebali nadzirati izbor slobodne aktivnosti svoje djece, kako bi smanjili nepoželjno ponašanje.

Četiri grupe ispitanika ne razlikuju se u samopoštovanju i anksioznosti, pa se da zaključiti d ate karakteristike nisu povezane s aktivnostima kojim se bave u slobodno vrijeme. Socijalnu podršku najviše traže učenici koji se bave sportom kao i oni koji vole kulturu i čitanje. Grupa koja većinu vremena provodi u zabavi u manjoj se mjeri služi socijalnom podrškom kao načinom suočavanja sa stresom. To se može protumačiti na način da su njihovi odnosi s prijateljima površni te da im zato ne govore o svojim problemima i ne traže njihovu podršku. Grupa koja najmanje vremena provodi u strukturiranim aktivnostima, također ne traži  socijalnu podršku te imaju najveću anksioznost od sve četiri skupine.

Dva su razloga zašto je ljudima potrebno slobodno vrijeme: prvi je aktivnost i izazovi, a drugi pasivno oporavljanje.Na primjeru sporta, učenici provode svoje slobodno vrijeme savladavajući izazove na koje se u potpunosti usredotočuju, te im to smanjuje napetost. S druge strane zaboravljanje akademskih stresova bi se moglo smatrati pasivnim oporavljanjem.

Iz ovoga se da zaključiti da je odabir slobodne aktivnosti bitan čimbenik u nošenju sa stresom. Nadalje pokazalo se da su učenici koji se bave sportskim aktivnostima najučinkovitiji u nošenju sa stresom, dapače imaju i najbolji školski uspjeh. Dok učenici koji su nezainteresirani za slobodne aktivnosti, kao i učenici koji provode vrijeme u zabavi, skloniji stresu radi dosade, te upravo iz tog razloga češće pribjegavaju korištenju opijata i nepoželjnim oblicima ponašanja.Na kraju smatram da je bitno naglasiti utjecaj obitelji na izbor slobodnih aktivnosti, te na važnost obiteljske podrške te izražavanja emocija i rješavanje konflikata kao važnih modifikatora stresa. Kao budući učitelji trebali bi osvjestiti kako roditelje pa tako i djecu oko izbora njihove slobodne aktivnosti, te osim toga spomenuti im značajan utjecaj stresa na djecu te kako oni kao obitelj mogu pomoći svojoj djeci u savladavanju raznih prepreka na putu prema sretnom djetinjstvu i obrazovanju.

U kojoj mjeri su Vam slobodne aktivnosti pomogle u nošenju sa stresom? Koje su to slobodne aktivnosti bile?
Slažete li se sa tvrdnjom  da su učenici koji svoje slobodno vrijeme provode u zabavi(kafići,disko...) su skloniji rizičnijim ponašanju( konzumiranje alkohola, opijata) od svojih vršnjaka koji se aktivno bave strukturiranim aktivnostima(sport,čitanje knjiga,kazalište...)?

Reference:Brdar, I. i Lončarić, D. (2004). Suočavanje s akademskim stresom i aktivnosti u slobodnom vremenu učenika. Društvena istraživanja, 13, 967-988.